Iz pera doajena: Najjači smo, najjači!
Sudeći po do sada viđenom, nekome će prepotentno zvučati, Španija ne bi smela da nas ugrozi
.jpg)
Piše: Danilo Šotra
Nema nikakve potrebe da se na ovom mestu za bilo šta hvališem, ali moram da istaknem kako sam ovih pola i kusur veka, koliko izbliza pratim kraljicu sportova, imao izuzetno malo pogrešnih procena.
Sreća, ili znanje, najmanje je važno, ostaje činjenica kojom se ponosim u ove (pra)stare dane.
Zbog svega toga usudio bih se da se još jednom upustim u igru reči i pokušam, posle samo tri kola Svetskog kupa, da izreknem neku određeniju prognozu.
Prvo, i pre svega, usudio bih se da istaknem, neko će reći, bezobraznu konstataciju kako imamo, na papiru i po viđenom, najjači tim u Kini!
Sam sebi se čudim za ovakvu hrabrost, neke ekipe (Litvanija), takoreći nismo ni videli.
Možda je u pitanju obično navijanje, ali sam uveren da u najmnogoljudnijoj zemlji sveta trenutno nema boljih košarkaša od Srba!
Mnoge od vas će ovakve reči i te kako začuditi, pogotovo zbog činjenice da protiv večitih rivala i nekadašnjih komšija nismo blistali punim sjajem, ali smo ipak izborili ubedljivu pobedu.
Pogledajte pažljivo statistiku, videćete da šut nije funkcionisao kao na prve dve utakmice (desetak promašenih zicera), ali su ostali elementi bili sasvim dovoljni za veoma dobru ekipu Italije.
Azuri u svojim redovima imaju nekolicinu asova svetskog formata (Galinari, Belineli), ali to ovog puta nije ni izbliza bilo dovoljno da se poremeti ustaljena praksa naših pobeda.
Ostaje činjenica kako je plava četa, osim kraja prvog i početka drugog poluvremena, kada smo dokazali da ipak nema bezgrešnih, pokazala svim favoritima koga bi trebalo najviše da se plaše.
Ekipa koja u svojim redovima ima četvoricu NBA majstora, u najmanju ruku za nijansu boljih od pravih Amerikanaca, ne bi smela nikoga da se plaši. Naravno, to u konačnom zbiru ništa ne znači, ali je dovoljno da nama podigne pritisak do neslućenih visina.
Spisak favorita, po mom skromnom mišljenju sveden je na šestoricu, zaista ne vidim skoro nikakvu mogućnost da se polufinala dočepa neko drugi osim Srbije, SAD, Francuske, Španije, Litvanije i Australije.
Možda će neko reći kako sam zaboravio Grčku i Argentinu, ali bi bilo potrebno čudo da ove zemlje ostanu u Kini u borbi za medalje.
Da se poigramo prognozama još neku reč, razmotrimo šanse naših momaka gledajući samo verovatne rivale sledećih dana, apstrahujući činjenicu kako ja smatram da, po imenima, ali i igri, možemo komotno da klikćemo parole u stilu onih pređašnjih „najjači smo...”! Samo po onome što ovi momci ovde mogu realno, bez korbača, da ostvare.
Odavno je bilo poznato (od žreba) kako u drugoj fazi nalećemo na Španiju i Portoriko. Jedino pitanje je ko će u četvrtfinale sa bolje startne pozicije.
Po mome, u toj grupi je jedino nepoznato da li će u četvrtfinale Španija ili Italija, pošto je kec rezervisan za nas.
Sudeći po do sada viđenom, nekome će prepotentno zvučati, Španija ne bi smela da nas ugrozi.
Tako smo ladno stigli do četvrtfinala! Gle čuda, ali mi se tu čini da neće biti mnogo posla! Po svemu, rival bi trebalo da nam bude Rusija, barem 80 odsto?
Znači, ako poverujete jednom običnom penzioneru, mesto u polufinalu, ali i japanska viza za Olimpijske igre, već su rezervisani za Srbiju. Malo li je!