Noć kada san postaje java, Srbija sa Kinom za zlato (nedelja, 03,15)
Tri sata i 15 minuta posle ponoći Srpkinje u finalnom meču u „Marakanazinji” izlaze na megdan dvostrukom olimpijskom šampionu Kini

Istorija u „Marakanazinji”, šlager Olimpijskih igara u Riju, veliko finale ženskog odbojkaškog turnira, od 3,15 časova posle ponoći, odigraće Srbija i Kina.
Da li će Srpkinje najlepši san pretočiti u javu i drugi put za kratko vreme savladati svetske vicešampionke, ili će Kineskinje doći do svoje treće olimpijske titule, saznaćemo u nedeljno jutro, sa prvim petlovima.
Prejako zvuči rečenica da će četa Zorana Terzića igrati za olimpijsku titulu! Ali je zato prelepa i potpuno tačna.
A najavili su tako nešto i čelnici Odbojkaškog Saveza Srbije još prošle godine, posle velikog uspeha u Svetskom kupu i osvojene bronze na Evropskom prvenstvu. Čuvena rečenica Aleksandra Boričića:
– Ne bih igračicama i stručnom da stavljam na pleća neko teško breme, ali mi očekujemo da iz Rija baš one donesu medalju!
U svom stilu, već poznati „odbojkaški vidovnjak”, koji je nešto slično predvideo i muškarcima pred Sidnej, najavio je blistave dane u Riju srpskim damama.
Nije samo Boričić „pucao od optimizma” pred početak Igara, verovao je u svoje pulenke i selektor Terzić i stalno ponavljao:
– Ako igramo, kao što znamo, možemo da pobedimo sve reprezentacije na svetu!
Srpkinje za spas Evrope
Kuba u Barseloni, Atlanti i Sidneju, Kina u Atini, Brazil u Pekingu i Londonu. Pogađate, to su olimpijske šampionke u ženskoj konkurenciji od 1992. godine.
I primećujete, nema Evropljanki.
Srbija igra za prvo evropsko olimpijsko zlato još od Seula, kad su odbojkašice SSSR-a u epskom finalu savladale Peruanke, rezultatom 3:2.
I još jedna zanimljiva stvar, od tog finala, samo su Ruskinje, u tri navrata, igrale olimpijska finala (1992, 2000. i 2004). I sva tri izgubile.
Istog je ponovio i dan pred verovatno meč karijere:
– Bićemo spremni za finale! Želja mi je da pokažemo najbolju igru u Riju. Pobeda protiv Amerike u polufinalu jeste velika i značajna, prvi set smo igrali loše, ali je posle sve to donekle došlo na svoje. Znači, možemo još bolje – kaže Terzić, koji je za svoj rad dobio pohvale i od američkog kolege Karča Kiralja, legende svetske odbojke, osvajača tri zlatne olimpijske medalje.
Kako je naš tim igrao u dvorani „Marakanazinjo” jasno je zašto sada svi možemo i da prevalimo preko usana reč – zlato!
Bilo je milina gledati srpske odbojkašice protiv Italije i Kine u grupi (3:0), Rusije u četvrtfinalu (3:0) i Amerike u polufinalu (3:2), u do sada najboljoj predstavi, koju je publika mogla da vidi na ovom turniru.
Kapiten Maja Ognjenović i neke njene saigračice istakle su da je prekjuče ostvarena „istorijska pobeda” (osigurana prva olimpijska medalja u istoriji naše ženske odbojke), ali i da žarko žele da uđu među besmrtne:
– Bio je veliki izazov izaći na megdan Americi u polufinalu, timu koji igra sjajno i koji se nikada ne predaje. Ponosna sam na ekipu i veoma srećna što se nismo predale u petom setu, kada je izgledalo da je sve izgubljeno. To je istorijska pobeda za srpsku odbojku i mogu samo da obećam da ćemo u finalu protiv Kineskinja dati sve od sebe. One igraju potpuno drugačije od Amerikanki, ali smo pokazali u grupi, da imamo rešenje i za njih – rekla je Ognjenovićeva, koja će večeras odigrati 261. zvanični meč za reprezentaciju Srbije.
Đurđevdan dodatno motiviše
Pre i posle utakmice s Amerikom u dvorani „Marakanazinjo“ čuo se, pored ostalog, i hit „Bijelog dugmeta“, pesma „Đurđevdan“. U pauzama između setova naizmenično je puštana muzika koja, prema organizatoru, asocira na jednu od dve zemlje.
Amerikankama je bio namenjen Rej Čarls i neke pop zvezde novijeg doba, dok su za naše odbojkašice puštali trubače i „Đurđevdan“.
– Kad čujemo naše pesme, koje god da su, to nas dodatno motiviše. Pogotovo na jednom ovakvom takmičenju, daleko od zemlje – rekla je Jovana Stevanović.
A još posle susreta sa Rusijom, Terzić je rekao da njegov tim mora da se „prešaltuje na sasvim drugačiju igru Amerike”. Pred meč sa Kinom, biće potrebno novo „šaltovanje”, jer azijske ekipe igraju specifičnu odbojku.
O tome je preksinoć, neposredno posle pobede protiv Holandije (3:2) pričala i Dženi Lang Ping, selektor kineske reprezentacije. Prvo je objasnila različit pristup u vođenju Amerikanki (bila je njihov selektor) i Kineskinja:
– To je sasvim drugačiji pristup, jer igračice iz Azije su drugačije građene i samim tim igraju drugačiju odbojku. Razlika je u mišićima, eksplozivnosti i nekim drugim karakteristikama...
Stiče se utisak da Srpkinjama godinama unazad više leži azijska odbojka, u odnosu na američku. Bez obzira na tri poraza od Kineskinja u poslednje četiri godine: 3:1 u Londonu 2012 (naš tim oslabljen), opet 3:1 na Svetskom kupu u Japanu (u prvom kolu) i 3:2, pre dva meseca na Gran priju u Makau, kada je zablistala Džu Ting, po mnogima najbolji primač servisa trenutno na svetu.
U međuvremenu je srpska reprezentacija sazrela, ojačala i stekla ogromno iskustvo. Prošle sedmice, u 4. kolu B grupe to je i dokazala, maksimalnom pobedom protiv najbolje azijske selekcije u Riju (3:0).
Kina vodi sa 6:5
U međusobnim duelima na velikim takmičenjima Srbija i Kina su se sretale 11 puta. Kineskinje vode sa 6:5. Poslednji duel u grupi u Riju prvi je meč u kojem je neki tim pobedio s 3:0.
Kina četvrti put igra u finalu. U Los Anđelesu 1984. pobedila je SAD, u Atini 2004. bila je bolja od Rusije, a u Atlanti 1996. izgubila je od Kube.
– Takmičenje u grupi nije imalo preterano veze s onim što se sad događa – dodaje Terzić. – Kina je igrala slabo, imala tri poraza i bila viđena da ispadne. A sad su favoriti za zlato, posle pobede protiv Brazila. Puno toga može da donese jedan poen, jedan minut slave. Verujem da ćemo biti spremniji u tom poslednjem meču i da ćemo osvojiti zlato.
Strani mediji su posvetili dosta pažnje našoj pobedi protiv Amerike. Opšti je utisak da su finalisti napravili senzacije (Kina izbacila branioca titule i domaćina Brazil).
– Nismo znali posle meče gde se nalazimo, ali sada smo s obe noge na zemlji – kazala je Milena Rašić, srednji bloker srpske ekipe.
– Neopisiv je osećaj, nešto što je teško objasniti. Da zemlja kao što je Srbija izbaci jednu Rusiju iz borbe za medalju, jednu Ameriku iz borbe za zlato i da se s jednom Kinom bori za zlato. Presrećna sam. Još pre olimpijskih igara rekle smo da nas ne zanima ko je s druge strane mreže, da je važno samo to da igramo našu igru. Hvala bogu da smo i pored padova protiv Amerike smogle snage da se vratimo i uđemo u finale. Očekuje nas najvažnija utakmica. Medalja je u džepu, ali treba li posle tako dve velike pobede u nokaut fazi reći kakve su nam ambicije. Bez obzira na to što izuzetno cenimo Kinu.
Dve 19-godišnjakinje u finalu
U finalu će igrati dve 19-godišnjakinje. To su Tijana Bošković (8. 3. 1997) i Gong Sjangju (21. 4. 1997). Gong je debitant, za razliku od naše reprezentativke, koja je i pre Igara igrala u nacionalnom timu.
Boškovićeva je jedan od stubova naše igre, a i Gong ima vrlo značajnu ulogu u kineskom timu, što se posebno videlo u polufinalu protiv Holandije, kad ju je trener uveo u igru dok ekipi ništa nije polazilo za rukom (Holandija povela sa 6:0 u trećem setu, Kina preokrenula).